Hipokrat - ono smo što jedemo

"Sve što putem prehrane unosimo u naš organizam gradi nas i mijenja, a o tome što smo unijeli ovisi naša snaga, naše zdravlje i naš život."

Hipokrat je rođen oko 460.g. pr. Krista u gradu Kosu na istoimenom otoku na jugozapadu Male Azije. U medicinu ga je uveo otac Heraklit, a o filozofiji je učio od Demokrita. Znanstvena medicina počela se razvijati u 5.st.pr.Kr., a Hipokrat ju je u svojim djelima uzdigao na razinu koja je zasjenila sve napravljeno prije toga, a i nastojanja medicinske struke još mnoga stoljeća nakon njega.

Hipokratova veličina nije u količini djela koja je o medicini napisao, a opisao je sve djelove medicine. Niti u sistematizaciji cijele medicine koju je također on napravio. Hipokratova je veličina u načinu na koji je prilazio svom zadatku. U temeljitosti, opreznosti i objektivnosti u donošenju zaključaka kod donošenja dijagnoza; u odbijanju svake hipoteze kod tumačenja uzroka bolesti; u sigurnosti pri izboru lijekova te nastojanju stvaranja etičkih temelja liječničke struke.

Hipokrat bolest vidi kao prirodnu pojavu kojoj uzrok kao takvoj leži isključivo u prirodnim uzrocima. Takvi uzroci mogu biti klimatski faktori, loša prehrana, nezdrava voda, hladnoća...

Hipokratu pripada i velika zasluga što se u liječenje opet uvelo prirodne lijekove kakvima su se ljudi služili prije empirijeske medicine. Vjerovao je u ljekovitu snagu prirode i u provođenju terapije poticao je prirodu u uspostavljanju zdravog stanja u organizmu.

Prvi je kodificirao etičke principe kojima se liječnici moraju rukovoditi u svom radu, postupanju s bolesnikom, uključujući i način razgovora i odijevanja. Ti etički principi formulirani su u Hipokratovoj zakletvi kojom se još uvijek zaklinju svi liječnici. S punim pravom još i danas Hipokrat se naziva Ocem medicine.

na vrh