Šećer baš i nije tako sladak

Naša sklonost slatkom okusu razvija se i prije našeg rođenja, još u maternici, dok kroz posteljicu uzimamo šećer iz hrane naše majke. Zatim šećer dobivamo iz majčinog mlijeka ili mlijeka iz bočice. Nakon toga nam se šećer nudi u većini dječje hrane, a slatkiš je uvijek prikladna nagrada ili sredstvo „podmićivanja“ u obliku čokolade, bombona ili kolača. Do pete godine našeg života sklonost slatkome uhvatila je čvrste korijene!

Ako slatku hranu uzimamo u prirodnom obliku i malim količinama ona je odlična jer podiže energiju, pruža hranjive tvari i utječe na dobro raspoloženje. Ali, prevelike količine rafiniranog šećera kakav se nalazi u kolačima, čokoladi ili keksima, uz dodatak velikih količina šećera koji unosimo kroz ugljikohidrate, mogu za posljedicu imati povećanje tjelesne težine, neuravnotežen rast i pad količine šećera u krvi, te sve češće posjete liječniku!

14. studenoga, Svjetski dan šećerne bolesti, proglašen je i Danom Ujedinjenih naroda. To je prvi puta da je jedna nezarazna bolest prepoznata kao ozbiljna prijetnja svjetskom zdravlju i u jednakoj mjeri ozbiljna kao i epidemije zaraznih bolesti poput HIV-a ili tuberkuloze!

Uspješna kontrola napadaja želje za slatkim zahtjeva kontrolu i promišljenost. Što možete učiniti? Nemojte osjećati krivnju svaki put kada osjetite želju za slatkim – sjetite se da je te želja nastala prije nego ste imali priliku birati! Priznajte si da volite slatko, ali slatko ne voli Vas! Šećer koji je stvorio čovjek su „prazne kalorije“ o kojima bi trebali razmišljati kao o dodatnim centimetrima na vašem tijelu, jer upravo to i jedete. Promijenite svoje prehrambene navike tako da svaki manje vrijedan obrok zasićen rafiniranim šećerom zamijenite prirodnim, hranjivim slatkim namirnicama.

U kontroli želje za slatkim i kao pomoć pri problemima koje šećer uzrokuje preporučamo Thermojetics yellow!

na vrh